Savez za sport i rekreaciju FBIH

Osobe s invaliditetom i sport u Bosni i Hercegovini

Zemlja koja i dalje gradi inkluziju

Bosna i Hercegovina ima jednu od najvećih stopa invaliditeta u Evropi. To je uglavnom posljedica rata od 1992. do 1995. godine, mina, te povreda koje su nastale nakon njega. Dokumenti javnih politika obično navode da oko 10% stanovništva živi s nekim oblikom fizičkog, senzornog, intelektualnog ili razvojnog invaliditeta. Međutim, ovaj broj nije potpuno pouzdan, jer u zemlji ne postoji jedinstveni nacionalni registar osoba sa invaliditetom. Bosna i Hercegovina ima složen sistem vlasti, gdje Federacija BiH, Republika Srpska i Brčko distrikt imaju svoje vlastite sisteme socijalne zaštite. To znači da se podaci o invaliditetu prikupljaju na različite načine, zavisno od toga gdje se nalazite, pa je teško dobiti jasnu nacionalnu sliku.

Sport je jedna od oblasti u kojoj se inkluzija osoba sa invaliditetom u BiH najviše primjećuje. To je ujedno i oblast u kojoj su rezultati na vrhunskom nivou najbolji, ali istraživanja pokazuju da je učešće na svakodnevnom, rekreativnom nivou i dalje mnogo niže nego što bi moglo biti.

Šta kažu istraživanja

Studije o sportu osoba sa invaliditetom u BiH i regionu ukazuju na isto: sport i fizička aktivnost jasno pomažu osobama sa invaliditetom da žive bolje, da se bolje osjećaju i da se više povežu sa društvom. Ali, iako je to poznato, broj osoba sa invaliditetom koje zaista učestvuju u sportu ili rekreaciji i dalje je vrlo mali. Istraživači navode nekoliko glavnih razloga za to:

 

  • Finansijski problemi — mnoge porodice s članom koji ima invaliditet već izdvajaju mnogo novca za terapiju, opremu i prevoz, pa im ostaje malo sredstava za sport.
  • Zgrade i infrastruktura koje nisu pristupačne — mnoge sportske dvorane, objekti, pa čak i prevoz, i dalje nisu prilagođeni osobama sa invaliditetom.
  • Stavovi u društvu — nekoliko studija navodi da su negativni stavovi društva zapravo veći problem od fizičkih prepreka.
  • Nedovoljno prilagođenih programa — mnogi sportski klubovi nemaju osoblje obučeno za prilagođavanje treninga ili klasifikaciju sportista prema vrsti invaliditeta, pa se manje ljudi može uključiti.
  • Još manje podrške za osobe s intelektualnim teškoćama — svijest o koristima sporta ovdje je još niža nego kod osoba s fizičkim invaliditetom.

 

Jedan dobar primjer jeste istraživanje provedeno na najboljim bh. igračima sjedeće odbojke. Gotovo svi oni su osobe s fizičkim invaliditetom nastalim usljed rata, a sam sport se razvio iz poslijeratnih rehabilitacijskih programa. Ovaj obrazac se može vidjeti u cijelom regionu, ne samo u BiH.

Uspjeh na vrhunskom nivou

Uprkos svim ovim problemima, Bosna i Hercegovina zapravo ima snažne rezultate u sportu osoba sa invaliditetom na najvišem nivou:

 

  • BiH je prvi put nastupila na Paraolimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, i od tada učestvuje i na Ljetnim i na Zimskim paraolimpijskim igrama.
  • Nacionalna reprezentacija u sjedećoj odbojci je jedna od najboljih na svijetu. Osvojila je medalje na nekoliko paraolimpijskih igara i svjetskih prvenstava, a od 1995. godine je 11 puta nastupila na Evropskom prvenstvu. Sjedeća odbojka je BiH, kao nezavisnoj državi, donijela neke od njenih rijetkih medalja ikada osvojenih na Olimpijskim ili Paraolimpijskim igrama.
  • Na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine, četrnaestogodišnji plivač Ismail Barlov osvojio je prvu individualnu paraolimpijsku medalju u plivanju za BiH — srebro na 50m prsno, u klasi SB2.
  • Sportisti poput Sanele Redžić, koja se takmiči u bacanju kugle (klasa F42), predstavljali su zemlju na svjetskim i evropskim prvenstvima, a ona je nastupila i na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
  • Paraolimpijski komitet Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Sarajevu, osnovan 1995. godine, punopravni je član Međunarodnog paraolimpijskog komiteta i upravlja cijelim ovim sistemom.

 

Sport za osobe s intelektualnim teškoćama

Postoji i važan, mada manje vidljiv, rad koji se odvija za osobe s intelektualnim i razvojnim teškoćama:

 

  • Specijalna olimpijada Bosne i Hercegovine, osnovana 1997. godine, danas radi s više od 20.000 osoba s intelektualnim teškoćama širom zemlje. Godine 2025. pridružila se Globalnoj koaliciji za inkluziju Specijalne olimpijade, čiji je cilj da mladima omogući veći pristup inkluzivnom sportu i obrazovanju.
  • Programi poput “Inkluzija kroz sport za djecu sa smetnjama u razvoju”, projekta s partnerima iz BiH, Islanda, Litvanije, Crne Gore, Rumunije i Slovačke, te lokalni projekti poput Škole sporta za osobe sa smetnjama u razvoju “Sunce” u Banjoj Luci, omogućavaju djeci i mladima besplatan pristup sportu. Za mnoge od njih sport djeluje gotovo kao terapija, a pomaže im i da se osjećaju više dijelom društva.
  • sportisti s intelektualnim teškoćama ostvarili su stvarne uspjehe i na međunarodnom nivou. Vesna Mišić osvojila je zlato u malom nogometu na Svjetskim igrama Specijalne olimpijade u Berlinu 2023. godine, a pobijedila je i na regionalnom turniru u basketu 3×3.
  • Erasmus+ programi pomogli su sportskim organizacijama u BiH da razviju inkluzivniju praksu, kako u sportu tako i u obrazovanju.

 

Pravna strana

Zakon o sportu u Bosni i Hercegovini jasno navodi da je diskriminacija na osnovu invaliditeta zabranjena. Njime se, također, zvanično priznaje Paraolimpijski komitet BiH kao tijelo nadležno za sport osoba sa invaliditetom, uz redovni Olimpijski komitet. Na papiru, ovo bi osobama sa invaliditetom trebalo osigurati jednaka prava u sportskom sistemu i obavezati državu da podržava njihove sportske aktivnosti.

 

Ali u stvarnosti, to često nije slučaj. U cijeloj zemlji ne postoji jedinstveni zakon koji objedinjuje osnovna prava osoba sa invaliditetom, a stepen poštivanja tih prava znatno se razlikuje između Federacije, Republike Srpske i Brčko distrikta. Organizacije poput Saveza organizacija osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini nastavljaju da se zalažu za jasnije i ujednačenije standarde u cijeloj zemlji.

 

Ukupna slika

Dakle, zapravo se istovremeno odvijaju dvije različite priče. Na vrhunskom nivou, Bosna i Hercegovina postiže vrlo dobre rezultate — reprezentacija u sjedećoj odbojci i pojedinačni paraolimpijci donijeli su stvarne uspjehe, a mnogo toga proizlazi direktno iz ratne historije zemlje i načina na koji su se rehabilitacija i sport zajedno razvijali nakon rata. Ali na svakodnevnom nivou, situacija nije toliko dobra. Nedovoljno osoba sa invaliditetom redovno se bavi sportom, uglavnom zbog troškova, nepristupačnih zgrada, nedostatka prilagođenih programa i stavova u društvu koji su i dalje jedna od najtežih stvari za promijeniti.

 

Prevazilaženje ovog jaza između vrhunskog uspjeha i svakodnevnog učešća predstavlja fokus najvećeg dijela trenutnog rada — kroz projekte finansirane od strane EU i Norveške, programe Specijalne olimpijade, te napore za unapređenje pravne zaštite osoba sa invaliditetom širom zemlje.